Život s nonom ili kako sam naučila potezati vodu

Bliži se kraj našeg druženja,
a tebe nema bejbe.
Otišla si na Krk provjeriti vodokotlić,
mene pustila ucviljenu,
uz tu divnu crnu kavu.
Oh zašto dušo,
zašto me ne želiš?
Zašto mi ne zabraniš još jednu zapaljenu cigaretu
na našem hladnom balkonu?
Zar me ne voliš više?
Ali ja te čujem svake večeri,
dok uz jecaje tužne kuhaš vodu za kamilicu.
Ne boj se osjećaja draga moja,
zagrli me dok sam još tu,
bejbi blu .........

Neka čudna nostalgija me hvata. Njen metalni vikler s kuhinjskom gumicom ( to su vam oni iz doba Antonete ) više neće ponosno stajati na toj paperjastoj kosici i smijati mi se iz prikrajka. Teta Ana neće više s kim imati popiti pivce ispred "Mrvice" (obližnjeg dućana za cugere). Jovanka se neće naginjati preko prozora, jer ja neću više pušiti svoj zlatni, dugi York. Usahnut će moji Perica, Ruža i Joselito (3 ponosna kaktusa). Neću više gledati Mimicu kako baca ostatke palente, s balkona, kako bi golubovi imali što jesti.

Ipak, osjetim da je Ljepoticu počeo hvatati sentiment. Kupila mi je dva limunčića sinoć. Srce moje je čak zapeklo pol karfiola i cijelu brokulu u pećnici(????), čak me nutkala da pojedem njen dio (????).
K tome, nabavila je sira, pustila komadić pašte u plastičnoj posudici kraj sudopera (to je namjerno pustila, obično istu drži u frižideru).

Neće više biti skrivanja mojih britvica, poretka šampona na veš mašini također (šampon za kosu-za tijelo-za intimnu njegu), moje iskipjele kave po šparhetu, kose, za omanje selo, u kadi...
Ta tko će im mijenjati AA baterije iz daljinskog upravljača?

Ipak, život u rezidenciji Mušketirki će se nastaviti. Vesna Mimica i dalje će svakog radnog jutra razgibavati svoja usahla bedra na flanelskoj prostirki, dvojka će i dalje voziti do Trsata i tjerati Ljepoticu da promijeni bus kad bude htjela do zubarice na Vežicu. Moja majka će i dalje skrivati svoju teglicu nutelle u kutiji sa čarapama. Vjerojatno će izbaciti i kauč na kojem se ja krivim svake večeri, kako mi nebi palo na pamet da se vratim.
Mogla bih im predložiti da promijene wc dasku, jer sadašnja (iz Kauflanda) ozbiljno prijeti kapitulirati sjedne li još jedna pretila guza na nju.

Dosta patetike.

Do sljedećeg posta,

Nonina maza

Znala sam de će doći i taj dan. Ne baš tako brzo, ali eto. Sudbina je pokucala na vrata, ja joj otvorih, ona uđe bez pitanja i opali mi finu šamarčinu. Rekoh hvala Sudbino ( i ovo mi sada zvuči poput nekog otrcanog stiha balkanskih lakih nota novije proizvodnje ) i krenem svojim poslom.

Nevjerojatno što si sve čovjek dopusti kad mu daš slobodu. I dok sam tog divnog jutra, krišom, gurnula prepunu čajnu žličicu kave u zakuhalu vodu Ljepotica je počela pričati o nekakvim krumpirima koje je, kao mlada, gurala u džepove (da ih nije ona možda negdje drugdje gurala XD). Pomislim u sebi: "super, gurnut ću još jednu čajnu žličicu dupkom punu u moju zakuhalu vodu ( uopće mi nije jasno zašto se zove čajna žličica kada je očito da jebeni čaj možeš miješati s bilo kojim štapnim sranjem, a kavu je prikladno sipati iz čajne žličice - pa neka bude onda KAVENA ). Ljepotica ništa nije primjetila. To me poprilično zbunilo pa sam, naravno, izlila pol zakipjele kave na svoju ružičastu pidžamu s mašnicama (više nije ružičasta :( ).
No pustimo sada te krumpire, malo ću skočiti na drugu temu. Kako svi znamo da je ovih dana ciča sibirska zima odnjela mnoge mlade/stare živote, ponukana tim nemilim događajima Ljepotica je odlučila upaliti KLIMU.
Harmagedon nam se bliži, djeco draga, nema zafrkancije više. Gospođa zaista drži klimu upaljenu i u vrijeme kada je struja skuplja. U redu, to kompenzira kuhanjem ručka za sljedeći dan, večer prije, na peći (ta se pak pali i dalje tek u 18h i gori do 21h), čist da plina ima. Jebiga, bolje da se podavimo nego da iskešira 100kn više.
Nažalost nisam uspjela isposlovati da se i moja soba grije ( jebiga, malo pretjerujem s prohtjevima ), tak da si ja navečer zakuham vodu (po skrivećki, na plinu, do vrijanja) i metnem si prastari naranđasti termofor u krevet, pod noge. Ne znam zašto, ali imam neki duboki osjećaj da će jedne večeri taj termofor, čija starost prelazi naše granice brojanja, otpustiti sve svoje kočnice i izmigoljiti mi iz kreveta. Pametnom je i jednom dosta.

Nonina Božićna Zvijezda,Euphorbia pulcherrima, sobno cvijeće, osušila se ko baškot. U pokušaju oživljavanja iste upotrijebljena je sva sila vode i topline. Iskreno, nisam ju viđala ovih dana, ali jutros mi se smijala za vrijeme moje kontemplacije, s veš-mašine ( u kupaoni ), smještena između Libres noćnih uložaka. Pomislim si: "jebote što je tebi dobro/toplo".

Ugl. nisam vam htjela reći ništa od ovoga, zapravo. Ovaj post je svojevrsna prekretnica, objava. Dragi moji, ja vam uskoro idem u bijeli svijet pa neće biti više druženja s nonicom. Ali blog će nastaviti disati jer ću početi opisivati doživljaje sa još zanimljivijim ljudima. O tome više, drugi put.
Do tada potrudit ću se da ne zaboravimo Čeličnu Damu u još jednom postu.

Nonina Maza

Ponukana svakodnevnim događanjima u rezidenciji tri mušketirke odlučih napisati božićni post.
Nemojte očekivati nešto senzacionalno - senzacije u rezidenciji nisu dobro došle.

Božićna trpeza, kao i svake godine, neće biti baš izdašna kak se veli. Uvrh glave po osobi dvije sarme, te šaka pire krumpira. Ja ću, po božićnom običaju, na tanjuru dobiti kupus i 100 grama pašte. Naravno da uz to svi imaju pravo na božićnu salaticu.

Salata za 5 osoba:
1 naribana mrkva (srednje veličine)
polovica omanjeg celera, također naribana
1 jabuka (ajdared srednje veličine)
prstohvat soli i bibera
1 kiselo vrhnje ( ali ako je moguće neka ostane jedna žlica za u juhicu )

sve sastojke promiješati i pustiti da se hlade u frižideru. Dobar tek.

A što je s kolačima? Eh mili moji, to je tek posebna priča. Za Božić (valjda najsvetiji dan moga precjenjenog Fuhrera) moguće je na stolu vidjeti par šnitica orahnjače, suhih keksa sa zataknutom polovicom oljuštenog oraha, pokoju hladnu kocku od petit ber keksa i to bi bilo to.

Pokloni? HAHAHAHAHHAHA, malo me smjeh hvata kad se sjetim poklona. Obično nonica u božićnim danima postane sam svoj majstor te sašije kakvo malo čudovište od ostataka susjedine haljine i natakne dva botuna. Moguće je dobiti jednu čokoladu (nemojmo se zavaravati, najjeftiniju čokoladu), te ako nekim čudom snijeg padne mogućnosti se povećavaju za dobitak na lotu, dakle 100kn.

To sve vas neće dočekati ispod božićnog stabalca jer se kod nas takvo što ne konzumira. Valjda zbog ekološke osvještenosti ili tak nekak. Nonica i tu ima svoje zlatne ruke. Prima se posla uzimajući karton, škare i ljepilo te radi tuljac kakav smo nekada radili u osnovnoj školi za satove matematike kako bi skužili kako izgleda stožac. E baš taj mini format stožca nonica napravi. Nevjerojatno, nešto prekrasno. To obično oblijepi zelenom čupavom trakom i natakne tri omanje kuglice (crvene) koje je sama napravila od novinskog papira. Eh sad, mjesto obitavanja tog čuda je ili na televizoru ( ali ove godine ju je stara zajebala pa kupila tv s tankim ekranom ) ili na hladnjaku ( po mogućnosti ako eliminiramo onu usranu pšenicu koja nikako da proklija - vjerojatno jer ninica misli kako su sjemenke od prošle godine za višenamjensku upotrebu ).

Što više može čovjek poželjeti. Ugodan ambijent, toplina ( tek oko 18h se pali peć, a do tad cvokćite zubima - radno vrijeme je do 21h - poslije toga ni Papa nesmije staviti drvo u peć), fina hrana ( ako ništa makar se uvijek stara i ja smijemo onim besmislenim naslovima u ženskim časopisima oko suvišnih božićnih kila ), pokloni, božićne pjesme (e tu sam se zajebala, nema muzike, nema tv-a - već smo prije napomenuli da volimo mir i tišinu ) pjevamo svako za sebe, kapljica crnog vina (ali fakat kapljica) i to bi bilo to. Nikakva pretjerana obiteljska okupljanja, ovih dana, nisu dobro došla jer iziskuju previše troškova.
Nikog se ne zove, ne čestita, svi zovu nas, nitko ne dolazi (i bolje da ne dolazi jer ću ostati bez svog kupusa) i tak.
Ma zapravo divotica jedna.

Ugodne blagdane i fino papanje želi vam vaša
Nonina Maza

P.S. svatko ima svoje poroke, ako ja mogu popušiti cijelu kutiju cigareta dnevno (opravdano, jebemu) onda i moja stara smije pojesti teglu nutelle u jedan dan (nonica je bila na jednodnevnom izletu s penzićima). Majko, imaš moju punu podršku.

Ponukana sinoćnjim filmom o Zorrou (Zorro, španj. - lisac) odlučila sam nasloviti post.
Gospođu je, naime, uhvatio napadaj smijeha. Totalno je popizdila, nikada ju nisam vidjela takvu. Poput malo zaigranog krezubog djeteta gulila je etiketu, koju je zaljepila aha ili oho ljepilom, s pekmez staklenke. Uz komentare o dnevnim svilenim ulošcima i prisjećanje pelena iz doba 1. svjetskog rata (jadne žene), te pjevušenje starih dalmatinskih kancona u sopranu odmicala je večer. Divno ju je bilo za slušati kako komentira Banderasova jaja, koja su, citiram, the Nona(2011):"postala kajgana nakon što je skočio s petog kata na svog konj" i skakutavu sisicu njegove drage.Tako vesela zna biti jedino kada popije tabletu za spavanje i ostane još narednih pola sata s nama u dnevnom. Onda se poput muhe bez glave zabija u ormare, jer naime više ne vidi. Tu i tamo se poigra s onom divnom stvarčicom koja je stvorena za ljude koji nisu imali sreću umrijeti sa svojim zubima ili u najboljem slučaju zaspe na stolcu (što je uvijek dobro došla opcija).
No da se nebi ja malo previše zaigrala s njom, jer nikada ne znaš kad će navući masku maskiranog osvetnika, brže bolje izletila sam van iz stana. Trkom niz ulicu, zastadoh nebi li upalila cigaretu sa, po mogućnosti, jednom šibicom. Nikotinska doza bez koje je ne moguće završiti ovo divno veče.

Toliko od mene večeras, umorna sam od današnjih uzbuđenja. Nona ozbiljno razmišljam počiniti kazneno djelo i gurnuti ti kakvo opojno sredstvo u jutarnju kavu. Mislim da bi vrijedilo odguliti par godina samo da ju gledam takvu slatku i nasmješenu. Joj te okice.Mentalna slika koja će još dugo dugo ostati u mojem pamćenju. Divotica.
Do ovoga je jednostavno moralo doći. Više, nekom drugom prilikom.

Nonina maza

Vidno isfrustrirana dižem se od stola. Čak su mi i ove fine pahuljice s hladnim mlijekom (jer ja volim s hladnim mlijekom) prisjele. Perem posudicu i čajnu žličicu brojeći u sebi do deset. Čisto vam ponekad dođe da joj zabijete tu žličicu u nos, jer naravno da je problem što jedem pahuljice s hladnim mlijekom. Kako je to uopće moguće jesti hladno, bože moj, u njenoj glavi to bi bilo isto kao da jedete nepodgrijanu paštu sa salsom ili još bolje ne skuhanu rižu. Poremetila sam joj cijeli jutarnji koncept s tim jebenim pahuljicama. Naravno da se nije ustručavala primjetiti da nisam popila zadnji gutljaj kave jučer ujutro, i još k tome sam se usudila izletiti iz stana ostavivši taj jadni gutljaj u šalici. Sram me bilo, nevaljalica jedna.

10 načina kako iznervirati Fuhrera:
1. ostavite gutljaj kave u šalici i izletite van
2. još bolje, stavite tri žličice kave u kipuću vodu, umjesto dvije
3. nemojte ništa pojesti ujutro ili ako jedete neka bude što hladnije
4. zahtjevajte ručak u 13h
5. nemojte se niti pojaviti cijeli dan, a ona neka skuha i za vas
6. potežite vodu nakon svakog pišanja
7. premjestite njenu plastičnu čašicu od jogurta, s protezom, na drugi kraj sudopera
8. upalite televiziju kada nije vrijeme za dnevnik
9. vrećicu za čaj iskoristite samo jednom
10. nemojote se držati principa dva listića papira za pišanje, tri za sranje

Trenutno ljepotice nema doma, priznajem da mi fali to ne okretanje iza sebe. Preglasno je u stanu. Prvi puta sam upalila televiziju u 10 sati ujutro. Totalno sam se iznenadila uhvativši svih pet epizoda Zabranjene ljubavi na rtl 2. Oh kako sam uživala.

Ali ipak osjećam da nije to to. Nona vrati se. Trebaš mi.

Nonina maza

Napokon je pala večer, pola dvanaest, nikog u kuhinji. Samo svjetalce, hp pun virusa, precvikani kabel koji sam vjerojatno trebala odmotati pa da mi napaja hp, ovako riskiram da krepa uslijed posta, par mandarina, nedovršene bilješke za jutarnje predavanje i neka spodoba raščupane kose u kućnom mantilu i poderanim čarapama.
I premda mi podočnjaci vise do tastature, grčevito se borim za komadić svojeg noćnog mira.
Majka spava, nona vjerojatno ne (ah ta žena zaista nema što raditi po cijele dane, kako da pobogu spava po noći), ja za koju minutu.
Današnji je dan prošao čist ok. Nije bilo nekih pretjeranih trzavica. Kava (koju je nona skuhala) je bila preslatka, ali bože moj, bolje da bućne par žlica više šećera nego kave (SRAMOTA). Šmugnula sam brzinom munje iz kuće na fino varivo u menzu, jer me doma čekala pašta i sos.
Moja nona ima naviku mjeriti koliko će tko pojesti hrane za ručak. Taj čin nije ni najmanje ugodno gledati, jer vas lagano podsjeća na tete kuharice koje kuhaju po točnim pravilima u lancima brze prehrane koje nećemo imenovati. Odrezak mora biti 12cm dug, isto toliko i kruh, debljine 1,30cm, list salate u obliku kruga polumjera 5cm, i još koje kakve gluposti.


Nonina mjera za uspješnu kilažu:
Doručak (7:30h): Šalica kave s kapi mlijeka,
Najjeftinije pahuljice koje možete naći ( one što liče na sitne požutjele listiće i imaju okus po
stiroporu) pomiješati sa šalicom toplog mlijeka ( da se razumijemo mislim na malu šalicu za kavu ne za kakako) i žličicu kakaa

Ručak (12:00h): 100g pašte (skuhane naravno - nismo toliki sadisti)
1/4 sosa od pomidora - dodati brašna (na vršak kuhače) i ulja (ni slučajno maslinovog jer bože moj to je MASLINOVO ULJE koje je donjela teta Milenka pa nek stoji u vitrini dok svi ne pokrepavamo - pa nije sveta voda da se koristi jednom godišnje), te po želji začine i naravno ako vam je pre malo sosa (sigurno jest) dodati malo mlake vode.
Nakon kuhanja odmjereno naribati sir na paštu pod budnim nadzorom Fuhrera i to je to - dobar vam tek
Možete uz to 1/3 čaše crnog vina i dobite unutra ostale 2/3 vode, za desert dva čajna keksa jeftine proizvodnje koja čokoladu, a kamoli šećer, vidjela nisu.

Večera(18:00h): dvije fete kruha ( po mogućnosti od prekjučer da se ne baci bezveze), putar i marmelada po želji
Naravno prije spavanja možete popiti šalicu (opet kavenu) čaja od kamilice, ali taj čaj će vjerojatno popiti svi ukućani koristeći jednu vrećicu.
Bože nona, pa ti si kao Isus. Jednim kruhom nahrani sedmero ljudi. Skidam ti kapu

Nonina maza


NAPOMENA!!! Vrijeme održavanja pojedinačnog obroka stiktno je zadano. Nikakva odstupanja neće se tolerirati.

Nakon godinu dana samovanja, silom prilika morala sam se vratiti mami i noni. Stan u kojem se sukobljavaju tri nepomirljive generacije. Napetost se može rezati nožem, a višak estrogena skupljati kao pčele na med.
6 sisa u jednom dvosobnom stanu je ipak previše. Trenutno sam u krajnje ne zavidnom položaju, no s druge strane moglo je i gore.

Jutros sam navila budilicu u 7:17h, taman u vrijeme kada moja nona odlazi u dućan. Brzo sam se ustala iz kreveta, potrčala prema štednjaku skuhati kavu, sa šalicom prefine kave koju nisam morala mjeriti (jer je nona izašla, ne) šmugnula nazad u sobu i na prozoru poput nekog starog voajerskog jadnika zapalila cigaretu. Oh kako me je samo smirila. Dan će ipak početi kako treba. Kava i cigareta ujutro (po mogućnosti komada dva) rezultiraju jutarnjom kontemplacijom koja je užasno bitna u ljudi. Ako ništa u mom životu to je presudna stvar za dobar početak dana.

Sat vremena kasnije nona se vratila s dvije krafne, nečuveno. Stara škrtica je odvojila par kuna i kupila nešto unuci, nisam se mogla prestati isčuđavati. Naravno da mi je u moju šalicu kave ulila ostatak sosa, jer kao ima još kave, da se nebi slučajno bacilo. To je jedna od onih stvari koje ne volim da mi itko radi, jer se taj sos digne i zamuti mi kavu, treba mu puno vremena da se odluči slegnuti na dno šalice, a vi dotle pijete mrvice. Ali ok, kupila je krafnu.

Krenuli su napadi poput: "Ova tvoja kosa je po cijelom stanu!", nona oprosti što se linjam. "Zatvori televiziju, nema ništa na njoj", ok to je čak i u redu, ali trebate imati na umu da se kod nas televizija pali u podne (dnevnik), u 19:30h (dnevnik) i tada ostaje upaljena dok ne odemo leć. "Zašto povlačiš vodu nakon svakog pišanja?!", ZAŠTO????????

Za prvi put dosta, moram ići oprati prozore, jer ih kao nismo prali tjedan dana.
Do sljedećeg pisanja,

Nonina maza




p.s. Tražim povoljan stan i cimere :)